U vrijeme zdravstvene krize izazvane pandemijom COVID-19 i učenici su se našli u potpuno novoj situaciji “učenja”. Najčešći pokazatelji problema u učenju su kada učenici:
- osjećaju mrzovolju kada treba da uče, strah od počinjanja
- su podložni distraktorima, lutaju im misli dok uče
- imaju teškoća sa koncentracijom
- lako odustaju kada im ne ide, nalaze izgovore, opravdanja
- površni su i imaju iluziju naučenog (prepoznati nije isto što i znati)
- uče nepotrebne sadržaje
- uče na brzinu (kampanjski)
- trud koji ulažu u učenje nije srazmjeran postignuću
Čak i kada učenici nemaju interesovanje za gradivo određenog predmeta vrijeme provedeno nad knjigom ne treba shvatiti kao uzalud potrošeno. Dakle, ako neko gradivo koje se uči u školi učeniku nije zanimljivo trenutno, treba ga posmatrati kao nešto što kasnije može postati interesantno ili što može biti korisno u budućnosti.
Za efikasno učenje potrebne su:
- Dobre radne navike,
- Strateški pristup učenju (pravljenje plana),
- Naučiti kako se uči.
Kroz plan učenja odrediti GDJE, KADA, ŠTA i KOJIM REDOSLJEDOM učiti.
- praviti raspored dnevnih aktivnosti (planirati vrijeme za učenje, odmor i razonodu),
- učiti svakog dana u planiranom terminu,
- ne izbjegavati planirane aktivnosti i ne odustajati od njih.
Pronaći svoj kutak za učenje i uvijek ga koristiti u tu svrhu. Prostor urediti tako da se učenik u njemu osjeća lijepo i da se u njemu nalazi sve što može zatrebati (knjige, papiri, bilješke, olovke…). Radni kutak treba da je raspremljen i ukloniti sve što može odvlačiti pažnju.
Pronaći svoj ritam učenja i pridržavati ga se. Istraživanja pokazuju da je kod većine učenika učenje najefikasnije prije podne od 8 do 11 sati i popodne od 16 do 19 sati. Većina učenika koja ima problem sa učenjem zapravo ima problem sa organizacijom vremena koje treba da posveti tom procesu. Tokom intervala od 25 minuta ne bi trebalo prekidati učenje, gledati u telefon ili surfovati internetom.
Važno je novo gradivo učiti istog dana i ponavljati predmete koji su narednog dana po rasporedu časova. Prvo treba učiti teže gradivo dok je učenik odmoran. Srodne predmete ne treba učiti jedan za drugim.
Sam proces učenja podrazumijeva nekoliko koraka:
- početni pregled gradiva – prvo se prelista gradivo, čita se letimično, predgovor, sažetak, podnaslovi, postavljaju se pitanja i vrši usmjeravanje, povećavaju se motivacija i koncentracija
- čitanje lekcije – čita se pažljivo i usredsređeno, sve se temeljno pročita, važno se izdvoji i povezuje se sa onim što je već poznato
- Podvlačenje nije obavezno ali ako se već koristi treba imati u vidu sljedeće smjernice:
- podvlači se tek kada se shvati smisao cijele lekcije
- podvlačenjem se ističu bitne ideje radi lakšeg ponavljanja
- podvlače se samo ključne riječi ili djelovi rečenice (nije korisno podvući više od 15% teksta)
- Podvlačenje nije obavezno ali ako se već koristi treba imati u vidu sljedeće smjernice:
- prepričavanje lekcije – pamti se, prepričava, vode se bilješke. Može se napraviti skica ili rezime. Skica su teze tj. najvažnije ideje ili činjenice. Rezime je ukratko prepričana lekcija.
- obnavljanje lekcije – ponavljanje u razmacima i podsjećanje uz bilješke.
Učenje u društvu je lakše i djelotvornije. Kada se o gradivu diskutuje sa drugima pamti se oko 50%, a pri samom čitanju oko 10%. Najviše se pamti pri podučavanju drugih – 90%.
Tehnike učenja
U procesu učenja, pamćenje je moguće poboljšati primjenom određenih trikova i tehnika koje nam mogu olakšati proces pamćenja stvari. Mnoge od njih su atraktivne i podsećaju na igru, primjena ovih tehnika pomaže da se poveže nepovezano, veći broj podataka svede na manji broj, odvoji smisleno od besmislenog, nauči koje znakove treba koristiti da se prisjetite nečega. Opisaćemo najčešće korišćene:
- Tehnika skraćivanja – pomaže pri smanjivanju broja informacija, tako da se dobije cjelina koja će se lako zapamtiti. Najčešće se koriste akronimi i akrostihovi.
Akronim je izmišljena kombinacija slova, pri čemu svako od slova treba da podsjeti na podjelu/ideju/činjenicu koju treba zapamtiti. Dobar primjer za to je način na koji su se nekada pamtile države koje su okruživale bivšu Jugoslaviju. Znalo se reći da je ona okružena BRIGAMA (Bugarska, Rumunija, Italija, Grčka, Albanija, Mađarska i Austrija).
Akrostih je izmišljena rečenica u kojoj prvo slovo svake riječi treba da podsjeti na podjelu/ideju koju treba zapamtiti. Na primjer: Planete sunčevog sistema: Moja Vrlo Znatiželjna Majka Je Uvijek Svima Nabrajala Planete (Merkur, Venera, Zemlja, Mars, Jupiter, Uran, Saturn, Neptun, Pluton)
- Povezivanje – ova tehnika se koristi za liste sa ili bez redoslijeda. Od pojmova koje treba zapamtiti, stvara se kratka priča u kojoj svaka riječ ili ideja koju treba zapamtiti asocira na sljedeću riječ ili ideju. Nepovezane riječi slažu se u jednu logičku rečenicu.
- Tehnika elaboriranog kodiranja – Novim informacijama se dodaju one poznate i stvara se cjelina koju je lakše zapamtiti. Ova tehnika se koristi kada treba zapamtiti neku formulu. Npr. E=mc² Ajnštajn miriše cvijeta dva
- Tehnika rimovanja – Poenta je napraviti neki stih, nešto što se rimuje. Na primjer, formula za akceleraciju može se zapamtiti kroz stih: Iz fizike je osnovno znanje, sila kroz masa jednako je ubrzanje.
- Mape uma – oko centralnog pojma se strukturiraju pojmovi koji su sa njim u vezi. Na ovaj način se razumiju veze između pojmova i stiče se šira slika. Mape uma se mogu zalijepiti iznad radnog stola i biti uvijek u vidnom polju.
- Metoda mjesta – Odabere se neki prostor koji se često koristi ili kroz koji se stalno prolazi, a zatim određene stvari ili pojmove iz lekcija poređaju vizuelno na određena mesta. Pogled u to mjesto pomaže u podsjećanju pređenog gradiva.
- Metoda prostornog uređenja stranice – Ova metoda podrazumijeva da se bilješke sa predavanja upišu na stranice prethodno sažetog teksta za učenje. Tako se dobija prostorni raspored bilježaka dobar za pamćenje. Prisjećanjem mjesta na kojem se neka informacija nalazi, olakšava se njezino pamćenje.
Dijana Janković