Donošenje odluka nekad može biti težak zadatak, naročito ako se odluke odnose na važne aspekte života kao što su odabir profesije, zato što takve odluke mogu imati dugoročne posljedice.
Što sve može uticati na donošenje odluka?
Na naše odluke uglavnom utiče više faktora spoljašnjih i unutrašnjih, odjednom. Spoljašnji mogu biti roditelji, vršnjaci, mediji, idoli, nastavnici, karijerni savjetnici, društvene mreže, a unutrašnji naše želje i nezadovoljeni motivi, emocionalno stanje u momentu odlučivanja, sistem vrijednosti koji smo usvojili, način na koji sagledavamo sopstvene ambicije i sposobnosti, naša procjena prepreka i perspektive itd.
U ovom tekstu razmotrićemo neke od tipičnih faktora koji mogu otežavati donošenje odluka o izboru ili navesti na pogrešan izbor buduće profesije.
Spoljаšnji i unutrašnji faktori djeluju istovremeno i uzročno-posljedično, izazivajući jedni druge, pa ćemo ih i razmatrati zajedno.
Pritisak okoline se odnosi na situacije kada za osobu značajni pojedinci vrše pritisak da odluči u skladu sa njihovim željama i preporukama. Na primjer: roditelji vrše pritisak na dijete koju školu da upiše i sl. U ovakvim situacijama odluke u skladu sa zahtjevima sredine mogu mladu osobu osloboditi pritiska i odgovornosti za posljedice, ali dugoročno gledano, to nije konstruktivan način odlučivanja. Ako donese odluku pod pritiskom sredine, a kasnije ustanovi da to nije željela, može se javiti ljutnja na sebe i samooptuživanje. Takođe treba imati na umu da niko drugi ne može da odluke donosi adekvatnije od same osobe iz razloga što je niko toliko dobro ne poznaje (čak ni roditelji), nema jasan uvid u njen unutrašnji svijet želja, emocija i načina razmišljanja. To nikako ne znači da roditelji treba da budu nezainteresovani i da se izmiču. Oni su važan faktor koji treba da podržava mladu osobu da samostalno promišlja i donosi odluke. Konsultacije sa drugima (roditeljima, vršnjacima, nastavnicima…) su potrebne, radi dobijanja nekih informacija, ideja, iskustava. Treba koristiti znanja i instrumente kojima raspolažu karijerni savjetnici, čija je svrha pomoć u otkrivanju ličnih afiniteta, vještina i sposobnosti, uzeti u obzir njihova mišljenja i preporuke, ali uvijek odlučivati odgovorno. Ne povoditi se za tuđim odlukama, tipa: najbolja drugarica ide na prava, i ja ću, iako prija sigurnost koju donosi blizina prijatelja, razmjena isustava.
Mlada osoba treba da preuzme u potpunosti odgovornost za svoje odluke. Pasivnost i zavisnost od drugih može značajno otežati donošenje odluka. Preuzimanje odgovornosti za vlastiti život i vlastite odluke podrazumijeva da osoba vjeruje da ima prava na lični izbor, pravo da traži i dobije, ali i pravo da pogriješi jer je ljudsko biće. Osoba koja prepušta donošenje odluka drugima, često zaboravlja na sebe i svoje želje, što se manifestuje kroz apatiju i konfuznost u prepoznavanju i saopšavanju onoga što želi ili ne želi.
Dešava se da osoba odlaže donošenje odluke jer se plaši mogućnosti greške. U osnovi ovog straha je verbalizovani ili neverbalizovani iracionalni zahtjev prema sebi: Ja moram biti 100 % siguran da je moja odluka ispravna i ne smijem ni pod kojim okolnostima pogriješiti. Polazeći od ovakvog stava osoba stvara sebi intenzivnu strepnju (anksioznost) koja vodi u izbjegavanje (odlaganje donošenja odluke) i/ili stvaranje konfuzije. Korisniji stav za donošenje odluka je prihvatanje mogućnosti da se pogriješi jer i drugi ljudi ponekad griješe.
U psihologiji je poznat pojam ambivalencija – stanje u kojem u isto vrijeme imamo potpuno suprotne emocije prema istom zanimanju. Ambivalencija može da vodi u odlaganje, izbjegavanje, odustajanje. Ambivalentni konflikt se razrješava tako što osoba nastoji da preispita i prevaziđe negativne emocije koje ima prema pojedinim aspektima ili pokuša da pronađe adekvatne resurse za njihovo prevazilaženje.
Zbog navedenog treba se čuvati naglih, impulsivnih, emotivnih odluka koje se tiču profesije – npr. upis škole iz inata profesoru ili da bi se dokazalo roditeljima da se to može. Kada je osoba obeshrabrena, potištena ili opterećena osjećanjima krivice teško da se može fokusirati na sam proces odlučivanja. Takođe, sagledati sa svih strana želje, interesovanja, potrebe, mogućnosti s aspekta principa realnosti.
Kad su u pitanju važne odluke sa dugoročnim posljedicama neophodno je uzeti u obzir sve dobiti i štete koje mogu nastati. Nema dobre odluke ukoliko ona ne uvažava osobine, sposobnosti, talente i želje učenika, kao i realnosti školovanja i zapošljavanja. Naročito je važna želja za učenjem i sposobnost učenja. Najbolje je uzeti list papira A4, podijeliti ga uspravno na dva dijela i u jednu polovinu popisati sve dobiti, a u drugu štete. U popis treba uključiti dostupne instrumente za samoprocjenu, ali i osjećanja.
Zorica Minić