Dodatan izazov je roditeljstvo u doba Covid-a. Situacija socijalne izolacije koju smo iskusili je bila specifična: djeca su bila uz roditelje i bliske osobe, i većina je provela izolaciju uz dobre podsticaje za učenje, igru, komunikaciju. Mnoga djeca su bila zadovoljna što su i roditelji kod kuće. S jedne strane je to pojačalo emocionalnu vezanost i sigurnost, s druge strane može da utiče na teže vraćanje navikama, njihovo strukturisanje, a s treće strane, roditelji su iscrpili mnoge kreativne mehanizme i lične snage. Posebno kada smo imali ciklične, neodređene, neizvjesne organizacije nastavnog procesa.
Dijete se u odrstanju vodi principom trenutnog zadovoljstva i stoga rad za dijete predstavlja određenu neprijatnost. Zadatak roditelja je da pomogne djetetu da izgradi princip realnosti, što se postiže pravilnim usmjeravanjem i postavljanjem jasnih pravila (i doslednošću u sprovođenju istih). Cilj je da dijete shvati da postoje zadovoljstva koja su štetna (na primjer, velika zastupljenost slatkiša u ishrani, provođenje više sati dnevno za računarom), kao i neprijatnosti koje su korisne (redovno pranje zuba, ruku, sređivanje sobe i, naravno, učenje).
Savjeti koji roditeljima mogu poslužiti su jasne granice kod djeteta koje stvaraju osjećaj sigurosti, a samo u sigurnoj sredini dijete će se osjećati slobodno da istražuje i uči. Jako bitan elemenat je i u strukturi dana, pogotovo kod djece mlađeg uzrasta, koja vole da im dan bude unaprijed planiran, organizovan i predvidiv. Važno je da dijete prati ritam koji roditelji postave, jer kako se bude razvijalo i sazrijevalo naučiće da je određeni tempo koji roditelji diktiraju za njega ispravan i da treba da ga poštuje. Zato će mnogo lakše biti takvom djetetu kasnije odrediti obaveze koje će morati da ispoštuje.
Neki savjeti koji mogu koristiti roditeljima, kako da struktuiraju dan i djeci organizuju svakodnevne aktivnosti i obaveze, a koje bi kroz igru i zabavu lako mogli ispuniti:
- Napravite dnevni raspored za vas i vašu djecu u kome ima mjesta za strukturisane aktivnosti i slobodno vrijeme. Time ćete pomoći djeci da se osjećaju bezbjednije i da se bolje ponašaju.
- Djeca i tinejdžeri mogu pomoći oko planiranja dnevnog rasporeda – to je kao kad prave raspored časova. Djeca će se bolje pridržavati plana ako budu uključena u njegovu izradu.
- uvrstite fizičke vježbe u svakodnevni raspored – to pomaže kod stresa i djeci koja imaju mnogo energije kad su kod kuće.
Dijete ne razlikuje sebe od svojih želja. Ukoliko mu neku želju ne ispunite, ono misli da ga odbacujete i uskraćujete ljubav. Međutim, roditelji moraju da budu istrajni i onda kada su reakcije djeteta dramatične. Prije svega oni sami moraju biti svjesni da su određena uskraćivanja, dugoročno gledano, za dobrobit djeteta. Time se dijete uči da neprijatnost ne isključuje ljubav. Uči se strpljenju, samokontroli, razumijevanju potreba.
Od najranijeg uzrasta je važno da se uspostavi određeni tempo života koji će odgovarati roditelju i djetetu. Dijete treba da zna kada je vrijeme za spavanje, kada je vrijeme za šetnju i kada može da jede svoj omiljeni slatkiš. Na taj način se dijete uči disciplini i ritmu koje prati. Sa djetetom treba razgovarati, objasniti da je to nešto što je normalno i da to rade i mama i tata. U tome veliku ulogu imaju i maniri samih roditelja jer dijete uči ugledajući se na njih. Najbolje je postaviti se i pokazati djetetu kao primjer. Poruka koju treba poslati je: ,,Baš zato što te volim, očekujem od tebe da to radiš.’’Treba pohvaliti djetetov trud i naučiti ga da te obaveze mogu biti i zabavne. Često se roditelji usmjere na kritike kada dijete ne odradi nešto ili odradi loše, ali kada dijete sve odradi i trudi se, treba se i te kako nagraditi i pohvaliti. Tada se dijete osjeća poštovano i vrijedno i trudiće se da ne razočara svoje roditelje. Ako dijete ne obavlja dobro određeni posao, nemojte ga kritikovati i odustajati, već mu pokažite kako da to uradi (ako je potrebno i više puta), a zatim ga pustite da uradi samostalno zadatak do kraja. Takođe, bitno je da za svaki zadatak imate strpljenja i da ga ne uradite umjesto djeteta. Važno je da dijete stekne zdrave radne navike prije nego što pođe u školu. Već stečene radne navike utiču da se lako prihvataju druge navike i stvara se sve veća volja za učenjem. Takvo dijete neče imati problem da dva sata provede uz knjigu i znaće kako svoje vreme da organizuje.
Radna navika se gubi ako se planirane aktivnosti izbjegavaju ili ako se lako odustaje od gradiva koje nije interesantno ili deluje nesavladivo. Radne navike je teško održati u eri Pandemije, izolacije i online nastave. Ukoliko se i nastava odvija “na daljinu” ili nema ustaljen ritam, raspored, često se smjenjuju kombinacije, ili nema jasnoću i predvidovost može se očekivati da dođe do nestabilnosti u pogledu navika i ritma rada. Djeca većinu vremena provode sa roditeljima koji treba da nađu načina kako da kod djece održe već izgrađene radne navike ili ih iznova izgrade. Preporučljivo je da dijete razumije i prihvati da su radne navike važne jer će omogućiti:
- Više slobodnog vremena – ukoliko navika postoji, izostaje ,,razvlačenje’’, obaveze se obavljaju efikasno i ostaje dosta vremena za druge aktivnosti,
- Postizanje boljeg uspjeha u školi – samim tim što se redovno uči, izbjegava se učenje preobimnog, nagomilanog gradiva i bolji uspjeh,
- Lično zadovoljstvo, samopuzdanje zbog postignutog uspjeha.
Neka osnovna pravila izgrađivanja radnih navika su:
- Što počneš – to završi – Uvijek podstičite dijete da svoju aktivnost privede kraju. Djeca koju roditelji stalno prekidaju (ručak, odlazak na spavanje…), i koja su time prisiljena da istu aktivnost često »sjeckaju« i ponovo započinju – brzo počnu da se dosađuju i izgube mogućnost za razvoj koncentracije.
- Samostalnost – Omogućite djetetu što više samostalnosti u radu. Uzdržite se od učestvovanja u izradi domaćih zadataka, jer su oni djetetova obaveza a ne vaša.
- Plan rada – Djeca vole rutinu. Isplanirajte djetetu vrijeme za učenje, za izradu domaćih zadataka, ali i za ono što djetetu predstavlja zadovoljstvo (igra, treninzi, gledanje crtaća…).
- Koncentracija – Pokušajte da fokusirate dječju pažnju na aktivnost koja je u toku. Ne preskačite s teme na temu, s aktivnosti na aktivnost, ili ne nudite usred rada nešto drugo, zanimljivije, ili ne odustajte. Koncentracija je veoma važna za školsko učenje i formiranje radnih navika.
- Motivacija – Otpor ili trenutno nerazumijevanje gradiva može da bude velika prepreka djetetu da uopšte počne da uči. U ovim slučajevima je važno da ne popuštate i ne pronalazite kompromisna rješenja („Dobro, ako ti je teško, ne moraš…“), već da se uhvatite u koštac sa suštinom problema. Navedite jednu uspješnu, pozitivnu ili zabavnu stvar koju su uradili toga dana. Pohvalite se svi za stvari koje ste dobro uradili danas.
Kada se navika ustali, usvoji, rad više ne izaziva neprijatnost i odbojnost. Šta više, neprijatnost se javlja ukoliko se obaveza ne ispoštuje. Međutim, prijatnost dolazi tek kasnije sa karijerom, ali je za raniji uzrast dovoljno i usvajanje osjećaja odgovornosti.
Radovan Cicmil, psiholog