Kada se dijete nađe u situaciji ili okruženju u kojima se dešavaju neke promjene ili se već duže nalazi u situaciji koja ga ugrožava, a svojim kapacitetom i izostankom podrške sredine (roditelja ili drugih bliskih ljudi) ne uspijeva da se prilagodi promjenama može da dođe do promjena u ponašanju. Dijete može početi da ispoljava reakcije koje do tada nije ispoljavalo kao tipična ponašanja.
Situacije koje kod djece zahtjevaju prilagođavanje mogu biti razne. Takođe, iste situacije neće razviti ni iste manifestacije ponašanja i/ili promjene kod različite djece niti isti intenzitet. Sve to Isto u velikoj mjeri zavisi od temperamenta djeteta, prethodnih iskustava, vještina adaptacije i prevazilaženje izazova, rezilijentnosti djeteta.
Situacija koja može izazvati promjenu ponašanja kod djece može proisteći iz stresne situacije koja je duže prisutna, ali i iz jednokratnog događaja koje je ostavilo snažan utisak na dijete. Djeca se aktuelno susrijeću i sa snažnim osjećanjima roditelja i ljudi oko sebe, doživljavaju njihovu zabrinutost i to predstavlja dodatni rizik u razvijanju nepoželjnih ponašanja.
Takva ponašanja vidljiva su kroz iskazivanje različitih netipičnih psihičkih, tjelesnih/fizičkih i socijalnih pojava/pokazatelja i to:
- Na psihičkom planu dešavaju se promjene u vidu ispoljavanja većeg intenziteta straha zbog nečega, ispoljavanje zabrinutosti, razdražljivosti, tuga koju roditelji često opisuju kao bezrazložnu, ljutnja, bijes krivica. Problem sa kanalisanjem emocija se čeće javljaju kod djece koja ne prepoznaju i ne mogu identifikovati i nazvati pravim imenom emocije koje osjećaju. U ovom polju dolazi do mogućeg pada postignuća u školskom uspjehu zbog pada koncentracije, slabijeg pamćenja. Usljed istog može doći do regresije u ponašanju i dijete počinje prikazivati ponašanja i reakcije koja su tipična za ranije faze razvoja i mlađi uzrast (sisanje palca, spavanje sa roditeljima u krevetu, eneureza (noćno mokrenje), i sl.
- Na tjelesnom/fizičkom planu javljaju se promjene prilikom zadovoljavanja osnovnih fizioloških potreba spavanja i ishrane gdje dolazi do narušenog ritma spavanja od nesanice do pretjeranog spavanja, i do neadekvatnog unošenja hrane od odbijanja konzumiranja do pretjeranog unošenja koji sa svojim dužim trajanjem i efektom mogu uticati na mentalno zdravlje djeteta. Dolazi do promjene ustaljene fizičke aktivnosti pa dijete postaje iznenada povišeno motorno aktivno ili dolazi do pasivnosti usled pada energije, umora. Mogu biti prisutne razne psihosomatske reakcije koje dijete ispoljava žaleći se na intenzivne glavobolje, bol u stomaku, grudima, vratu ,mučnina..
- Takođe dijete može iskazivati promjenu u socijalnom funkcionisanju i potrebama na način što se povećava separaciona anksioznost kod djece i dijete iskazuje veću potrebu za pažnjom i stalnim prisustvom roditelja ili drugih bliskih osoba od povjerenja . Javljaju se poteškoće u društvenim interakcijama, dijete gubi želju za ostvarivanjem društvenih kontakta, povlači se i nalazi se u otporu.
- U pogledu samog ponašanja to mogu biti ispadi, burne reakcije, svađalaštvo, sklonost za lomljenje, razbijanjem stvari, ili neopbično povlačenje u sebe, manjak komunikacije, interakcije… upadanje u probleme s vršnjacima (tuče, vrijeđanje, čak trpljenje odbacivanja i/ili nekih formi koje izgledaju kao fozički obtračuni)
Promjene u ponašanju kod djece se mogu javiti i nakon tri mjeseca od specifičnog stresnog poremećaja, ali ako potraju duže od 6 mjeseci i primijetite da nema poboljšanja i da se reakcije ne smiruju, korisno je obratiti se stručnjaku koji će vam pomoći da se bolje nosite sa trenutnom situacijom.; ponudite mu novu aktivnost; preduprijedite agresiju; osvijestite mu ośećanja i potrebe.
U nastavku sa vama dijelimo savjete kako pomoći djeci da prevenirate navedene promjene u ponašanju i razvijete njihovu otpornost na stresne događaje koji mogu izazvati promjenu u ponašanju kao i kako pomoći djetetu koje se aktuelno nalazi u problemu prilagođavanja.
- Dodatna pažnja, podrška i nježnost je potrebna prije u toku i nakon teških događaja. Učinite da se djeca pored vas osjećaju bezbjendo i sigurno i to se značajno umanjiti simtome straha i brige.
- Ustaljena struktura i ritam će sačuvati djecu od neizvjesnih i nepredvidivih situacija koje u ovim trenucima mogu produbiti i produžiti vrijeme trajanja simptoma usled promjene ponašanja.
- Budite iskreni, pružite im precizne, direktne i jasne informacije na način koji odgovara uzrastu, osobinama i potencijalima djeteta, budite strpljivi.
- Priznajte djeci njihove osjećaje, pomognite da ih adekvatno prepoznaju i nazovu praim imenom. Ne umanjuje ih ponudite im konstruktivni način da se osjećanja ispolje i kanališu. Nije poželjno da: ismijavate, govorite djetetu da je loše, lijeno, neodgovorno, oslanjate se na podmićivanje, poredite dijete sa drugom djecom, disciplinujte bez objašnjenja. Koristite: NEMOJ, NE SMIJEŠ… SRAM TE BILO, umjesto ovih riječi kažite KAKO treba uraditi i ZAŠTO je to dobro, presuđujete: osjećanjima, mislima, ponašanju i njegovim namjerama.
- Ohrabrite ih da govore o svojim emocijama, njima će biti lakše kada podijele sa vama i naiđu na vaše razumijevanje a i vama će olakšati praćenje njihovih ponašanja i da nađete način da im pomognete.
- Budite model – dajte primer svojim ponašanjem. Objasnite da je u redu da i odrasli imaju emocionalne reakcije na neke stresne događaje, druga djeca takođe i da su takve reakcije normalne u kriznim situacijama. Neka vaše poruke – zahtjevi ili zabrane budu jasni, kratki i dosljedni. Obrazložite svoje odluke. Budite realni u očekivanjima.
- a. Prepoznajte što se dešava prije ponašanja koje želite da izbjegnete. Što je OKIDAČ. b. Prepoznajte koje je NEPOŽELJNO PONAŠANJE đeteta. C. Prepoznajte koja je POSLJEDICA – reakcija roditelja na nepoželjno ponašanje – što dijete time dobija. Promijenite ono što se desilo pod A.
- Reagujte na prve znake nepoželjnog ponašanja: preusmjerite ga; promijenite mu prostor- okruženje
- Preporučuje se obezbjeđivanje kvalitetnog i redovnog sna, uključivanje djece u razne fizičke aktivnosti doprinijeće razvoju njihovog samopoštovanja, dovodi do rasterećenja, te pozitivno uticati na njihovo mentalno zdravlje.
Zajedničko djeci koja se uspješno bore sa prevazilaženjem istih je stabilan odnos sa roditeljima, ili nekom drugom bliskom osobom iz okruženja koja djetetu pruža podršku takav odnos u ranom djetinjstvu kod djeteta stvara osjećaj sigurnosti i veću otpornost. POŽELJNO JE DA: Budete dosljedni, držite se organizacije, rutine, strukture koju napravite. Pohvalite – nagradite svako dobro ponašanje. Ne reagujete – ignorišite nepoželjno ponašanje.
Ivana Medenica, Tamara Milić