Stalni razvoj i razvoj sposobnosti i ideja o sebi, to je život. Odluka što ću da budem kad porastem ne mora da se desi u trenutku, može da traje dugi niz godina i da se promijeni.
Brojna su pitanja koja na putu ka profesionalnom Ja postavljamo. Za što sam ja, kako da prepoznam svoje sposobnosti? Da li su moje sposobnosti ono što je potrebno tržištu rada? Da li je potrebno da nešto kod sebe izgradim, unaprijedim, usvojim, da bi moje spoobnosti bile upotrebljive, da bih se dobro snašao/la, i uspio da se integrišem u svijet rada? Da bi se odgovorilo na ova pitanja neophodno je prepoznati sebe kroz obaveze, zadatke, omiljene predmete, omiljene aktivnosti u slobodno vrijeme.
Takođe, korisno je znati što vrijeme koje dolazi, svijet u kojemu živimo očekuje i postavlja pred nas. Ovo je definisano kroz ključne kompetencije. Definišu se kao osnovna znanja, umijeća, stavovi i spolja vidljiva ponašanja koja vode ka izvrsnosti na radnom mjestu i ličnom životu. Objedinjavaju se akademske, radne, socijalne i lične kompetencije, kognitivne i nekognitivne: kritičko mišljenje, rješavanje problema, interakciju, motivaciju, istrajnost, učenje kako se uči, informacionu pismenost, socio-emocionalna umijeća, kreativnost, inovativnost, etiku.
U 21. vijeku se zahtijevaju sljedeće kompetencije: 1) Socio-emocionalne: Poznavanje sebe i drugih (samosvijest), upravljanje sobom, samoregulacija, saradnja; 2) Rješavanje problema, odgovorno donošenje odluka; 3) Kritičko mišljenje; 4) Kreativnost, stvaralaštvo; 5) Informaciona pismenost; 6) Informatička komunikaciono-tehnološka pismenost: Ovladavanje, primjena vještina i alata za učenje i rad; 7) Učenje učenja, metakognicija; 8) Odgovoran odnos prema radu i obavezama, preduzetništvo; 9) Odgovoran odnos prema zdravlju i životnoj sredini: Briga o vlastitom i zdravlju drugih, razvoj zdravih stilova života, ekološke svijesti i odgovornog ponašanja.
Kao najčešće pominjani modeli kompetencije su: komponentni, razvojni, interakcijski. Prvi model kompetencije sagledava kroz individualna svojstva i sposobnosti osobe kao njene komponente. Razvojni model opisuje faze uspostavljanja kompetencije: prema sebi i prema drugima. Modeli koji se određuju kao interakcijskiprikazuju kako se kompetencija koristi, procjenjuje i kako na nju utiču različite razmjene, kako se unutar osobe dešava interakcija stavova, vještina, znanja i razumijevanja.
Dakle, potrebno je, kako smo naznačili, na putu ka profesionalnom Ja, prepoznati prvo oblasti u okviru kojih se kreću naša interesovanja. Da li je to posao koji se odnosi na rad s ljudima, zemljom, biljkama, životinjama, tehnikom, novcem, i sl. Sagledati što sve podrazumijevaju određene oblast i kakvi se poslovi mogu zahtijevati, a onda i koje osobine su za to potrebne.
Samim tim pravci samoanalize mogu da se kreću od sebe i sopstvenih osobina – što osoba prepoznaje kod sebe – koje dominantne osobine joj određuju pravac i razmišljanje o poslovima koji su za osobu ispunjavajući. Npr. komunikativnost može biti dobra i potrebna u raznim segmentima rada, ali sagledati da li vodi poslovima u okviru medija, ili nastavnog procesa, zastupanju prava, i sl. Kreativnost koju osoba prepozna treba sagledati na način da li je ona u oblasti umjetnosti, ili rada sa ljudima, sa hranom, u biznisu i sl.
Tako npr. poslovi koje možemo svrstati u oblasti brige o ljudima pretpostavlja osobine: dobra procjena potreba, namjera i osjećanja drugih ljudi, dobra komunikacija, staloženost, emocionalna stabilnost, osjetljiv način izražavanja, saosjećajnost, spremnost da se pruži pomoć, toplina, strpljivost s ljudima, povjerenje, savjesnost.
Ako govorimo o poslovima koji se odnsoe na rad s biljkama tu su popisane kao potrebne sljedeće osobine: fizička izdržljivost i spretnost ruku i prstiju, otpornost na alergene iz prirode. Važne su i sposobnosti orijentacije u prostoru, planiranja prostora, kao i smisao za estetiku.
U oblasti trgovina, ugostiteljstvo i turizam očekivane su osobine:vještina uspješnog komuniciranja na maternjem i najmanje jednom, ako ne i više stranih jezika. Važne su i ljubaznost, uslužnost, strpljenje, tolerantnost, urednost, konstruktivno rješavanje problema. Blizak kontakt sa ljudima traži i brigu o njegovanom izgledu, ličnoj higijeni, dres kodu.
U poslovima u oblasti ekonomije poželjne su osobine: odgovornost, preciznost u radu s brojkama, urednost u vođenju dokumentacije, objektivnost, pouzdanost, strogo poštovanje rokova, dobra komunikacija, zbog saradnje s brojnim strankama, kupcima itd.
Nudimo upitnik za prepoznavanje svojih interesovanja i informisanje o poslovima i osobinama koji može biti okvir za samoprocjenu, ili unapređenje: http://www.europasscrnagora.me/Upitnici/Upitnici%20za%20drugi%20ciklus/Upitnik%20za%20ciklus%20osnovne%20skole.html
Nekad nas interesovanja vuku ka određenim zanimanjima, iako nemamo sve osobine i sposobnosti koje su izlistane kao potrebne. Ukoliko su želja i interesovanje snažni dobro je identifikovati mogućnosti, prepreke, te sagledati da li i što možemo da uradimo da otklonimo, ublažimo nepovoljne okolnosti. Korisno je napraviti plan – možda možemo da naučimo neke nove obrasce ponašanja, unaprijedimo postojeće. Možda nekim zanimanjima i ne moramo da se bavimo profesionalno, već kao hobijem ili u nekom neobavezujućem, volonterskom obliku. Poslodavci traže posvećene osobe, koje rade na sebi. Vrlo je važna kultura, disciplina, poštovanje, domaćinski odnos prema ljudima i resursima, dobronamjernost u postupcima
Marina Bućković