Stres se javlja u situacijama kada zahtjevi sredine prevazilaze mogućnosti jedinke da na njih odgovori u datom momentu ili kada je potrebno uložiti dodatne napore. Doživljaj stresa nije univerzalan već zavisi od procjene same situacije, iskustva osobe, prethodno uspostavljenih mehanizama da na tu situciju odgovorimo.
Nastavnička profesija i u redovnim okolnostima spada u jedno od najstresnijih zanimanja, a već treću školsku godinu nastavnici su izloženi povećanim pritiscima i potrebom za prilagođavanjem zbog neizvjesnih uslova rada.
Situacija izazvana pandemijom COVID-a-19 je stanje zdravstvene krize koja je negativne efekte imala na sve oblasti života pa i na proces vaspitanja i obrazovanja koji se odvijao u izmjenjenim i otežanim okolnostima. Od početka pandemije bilo je zahtjevno razdvojiti radno i slobodno vrijeme. Nastavnici su trebali biti dostupni, da u kratkom roku ovladaju digitalnim vještinama i osmisle adekvatne metode rada i brzo se prilagođavaju na nove načine i raspored rada (online nastava, kombinovani model nastave, rad sa grupama). Odjeljenja su bila podijeljena, nastavnici radili dupli posao, administrativni poslovi su se umnožili, komunikacija sa kolegama bila je smanjena, morali su da izdvoje dodatno vrijeme za pružanje podrške učenicima, očekivala se posebna osjetljivost za probleme mentalnog zdravlja učenika i pravljenje odgovarajućeg balansa između obrazovnih zahtjeva i potrebe da se učenicima pruži podrška i razumijevanje.
Izloženost stresu u tom periodu bila je neminovnost, a kako su se nastavnici nosili sa ovom situacijom zavisilo je od toga da li su situaciju procijenili kao izazov ili prijetnju. Nastavnici koji su shvatili ovu situaciju kao izazov da unaprijede vlastite vještine i razviju nove kreativne metode u nastavi, izašli su iz nje osnaženi i sa većim povjerenjem u vlastite profesionalne kompetencije. Dio je ipak ovu situaciju doživio kao prijetnju i suočili su se sa blažim ili težim izazovima stresa.
Zbog toga najprije ukazujemo na reakcije koje stres može da izazove:
- fiziološke – znojenje ruku, dlanova, lupanje srca, crvenilo lica, drhtanje ruku, bolovi bez organske osnove (glavobolja, u želucu i sl.) promjene u tjelesnoj težini, iscrpljenost;
- emocionalne – strah, nesigurnost, tuga, tjeskoba, panika, promjene raspoloženja, bezvoljnost, depresivnost, ljutnja, razdražljivost, osjećanje krivice, nemoći;
- misaone – samokritičnost, rastresenost, slaba koncentracija, zaboravnost, opsjednutost istim mislima, zbunjenost…
- ponašajne – plakanje, tjelesni nemir (lupanje prstima po stolu, nogama po podu), ispadi, povlačenje u sebe, zloupotreba alkohola/cigareta/kafe, promjena svakodnevne rutine, promjena hranjenja.
Ukoliko kod sebe prepoznate neki od pobrojanih simptoma možete izabrati neku od sljedećih strategija kako biste ublažili stresnu reakciju:
Prevladavanje usmjereno na rješavanje problema – odnose se na činjenično, racionalno, u skladu s realnošću ponašanje. Raspoređuju se prioriteti, organizuje život strukturisano. U okviru ovog stila prevladavanja korisna je vještina upravljanja vremenom koja nam pomaže da rasporedimo svoje poslovne i privatne obaveze tako da nam ostane vremena za slobodne aktivnosti (odmor, rekreaciju). Preporučuje se, koliko je god moguće precizno, isplanirati sebi ritam za dan i pridržavati se ustaljenog rasporeda. Dogovorite pravila, postavite granice i pridržavajte ih se. U to uključite vrijeme pripreme za nastavu, prilagođavanje načina rada pojedinim učenicima. Dogovorite i postavite jasnim praćenje učenika i ocjenjivanje znanja.
U redu je voditi računa o sebi i dozvoliti sebi da se rade stvari koje osoba voli, koje je ispunjavaju, prijaju, opuštaju je i/ili kojih je željna zbog manjka vremena.
Rukovodite se time i ne zatrpavajte sebe. Preporučuje se praktikovanje zdravih navika. Zdrave navike poput fizičke aktivnosti, vježbi relaksacije, zdrave ishrane, dovoljno sna i boravka u prirodi treba da postanu stil života kako bi djelovali na emocionalne i tjelesne simptome stresa. Odmor je zasigurno blagotvorno djelovao na uklananje psiho-fizičke napetosti i poboljšanje stanja čitavog organizma te njegovo vraćanje u stanje ravnoteže. Rukovodite se time i ne zatrpavajte sebe.
Prevladavanje usmjereno na emocije – važno je prvo ublažiti fiziološke simptome stresa i time djelovati na emocionalno doživljavanje. Na koji način će osoba to postići zavisi od njenih ličnih karakteristika i preferencija. Važno je da nastavnik prepoznaje signale stresa i kod sebe i kod učenika, da razumije njihove uzroke i na vrijeme reaguje na njih. Na primjer: zabilježite, vizualizujete ih, dopišite strategije intervencije, prevazilaženja. Napravite mapu misli, situacija, emocionalnih rekacija. Utičite na razmišljanja. Nazovite emocije pravim imenom – Ne govoriti ovo je užas – ovo je strašno – recite tačno koja je emocije u pitanju i što je pokreće (“Kada … ja onda osjećam…”). Zapišite ih. Navedite koje ih misli izazivaju. Koliki je stepen nemira, ili druge emocije. Promijenite misli koje ih čine takvim. Pišite o tome. Promislite što najteže podnosite, što vas najviše potresa, izaziva nelagodu, neprijatna osjećanja. Zapišite i osmislite strategiju kako da ih prevaziđete (u odnosu na misli, tijelo, emocionalne i ponašajne znake kod sebe, ali i na čula).
Prevladavanje usmjereno na misli. Zaštiti sebe od nerealnih očekivanja, bilo s koje strane da dolaze! Od drugih, od sebe samoga. Nemojte postavljati imperative – Sve ili ništa razmišljanje. Fokus neka bude na pozitivno. Ne pravite skok na zaključak i imati što će tačno da se desi – “tačno znam što će reći”. Nemojte “Čitati misli – niko ne zna što druga osoba misli, bez provjere! Ne preuveličajte, ali ni minimalizujte. Držite se logičnog, vidljivog, realnog, racionalnog, onog što vam je poznato.
Izbjegavajte emocionalno rezonovanje–uvjerenje da je nešto istina, zato što ośećaj govori da je to istina. Važno je i osloboditi se perfekcionizma, odnosno potrebe za savršenošću u različitim segmentima rada. Nastavnici mogu prepoznati perfekcionizam kod sebe, ukoliko imaju sljedeća uvjerenja: “Moji časovi moraju da budu savršeno strukturirani”, “Moram uvijek da odreagujem na najbolji način”, “Ne smijem da pogriješim”, “Ne smijem da pokažem neznanje pred učenikom” i sl. Neki nastavnici pojačavaju stres imperativom “Požuri” koji se ogleda u sljedećim uvjerenjima: “Moram sve da ispredajem, ne smijem ništa da preskočim”, “Moram da požurim da bi sve stigao”. Ovakav odnos dovodi do sindroma sagorijevanja i zato je bitno planirati realne i ostarive ciljeve i odrediti prioritete. Kažite sebi – u redu je da pogriješim, ne moram sebi da postavljam prevelike zahtjeve. Ali ni drugima. Ne zadajte imperative sebi i drugima– da neko i nešto MORA. Posebno ako su to apsolutistički zahtjevi “mora” / “ne smije”, “trebao sam” / ” nisam trebao”. Sve ili ništa razmišljanje. Fokus neka bude na pozitivno.
Značaj socijalne podrške – Uvijek nam lakše bude kada o svojim osjećanjima govorimo, i kada čujemo da ih doživljavaju i drugi. Time se oslobađamo neprijatnih emocija i imamo osjećaj da smo teret podijelili sa drugima. Osim emocionalne drugi ljudi nam mogu pružiti i konkretnu podršku u vidu savjeta i materijalne podrške. Veoma je važno u školskim kolektivima izgrađivati osjećanje zajedništva i savezništva na istom zadatku, kako bi nastavnici pokazivali više međusobnog razumijevanja, uvažavanja i spremnosti da pomognu i pruže podršku jedni drugima. Npr. kada nastavnici na nivou stručnih aktiva dobro sarađuju mogu da podijele teret obaveza i da smanje obim posla, tako što će zajednički raditi planove, dijeliti primjere dobre prakse, scenarija za čas i sl.
Dijana Janković