Pandemija Covid 19 izazvala je promjene u svakodnevnom funkcionisanju svih, a obrazovni sistem u Crnoj Gori se brzo morao prilagoditi na epidemiju Covid 19. Na ovo dodajemo i da ulazimo u treću nastavnu godinu koja će zahtijevati nova prilagođavanja, nove okvire funkcionisanja, stara/nova pravila. Samim tim i potrebu da iznova uspostavimo nove obrasce funkcionisanja, rada, ophođenja. A da uspijemo da se sačuvamo i u fizičkom i mentalnom pogledu.
S ciljem da se ponudi u sistemu obrazovanja i vaspitanja najbolji model Udruženje psihologa Crne Gore (UPCG) realizuje u saradnji s Kancelarijom UNICEF u Crnoj Gori Program „Osnažimo se za ono što život nosi“- Program za psihološku podršku učenicima i nastavnicima. Program je utemeljen na Analitičkom istraživanju koje je sprovedeno među psiholozima zaposlenim u osnovnim i srednjim školama u Crnoj Gori s ciljem da uvidimo iskustva i potrebe. Ono je pokazalo da je neophodno unaprijediti status i psihološku praksu, prevazići neravnopravnost kroz limitiran angažman psihologa u školama. Da treba podržati do sada iskazanu fleksibilnost, adaptibilnost, kreativnost, spremnost na promjene. Da treba osigurati zadovoljenje potrebe za psihološkom pomoći i podrškom koje su pojačane tokom Covid 19. Naime, najčešće zapažene posljedice Covid 19 su poput anksioznosti i depresivnih stanja kod odraslih, kod đece u odnosu na ponašanje, socijalizaciju i emocionalno funkcionisanje.
Stoga želimo da sugerišemo par stvari koje se čine važnima.
- Đeca i mladi i dalje prolaze kroz očekivane I prirodne razvojne faze i zakonitosti, ali ih je pandemija stavila u drugačiji okvir i iskustva. Zato, kada je riječ o đeci, možemo očekivati regresije – vraćanja na prethodne faze u razvoju. Ili do iskazivanja drugačijeg ponašanja (povlačenje, nepoželjno ponašanje). Adolescent može burno reagovati, biti u snažnijem otporu, skloniji rizicima. Međutim, važno je znati da oni svojim ponašanjem saopštavaju nešto. Poželjno je oslušnuti ih i uočiti povezanost s iskustvima, događajima, situacijama. Prepoznajmo u svakom trenutku njihove razvojne, uzrasne, komunikološke karakteristike i potrebe i ponudimo jasne, predvidive, sigurne, stabilne obrasce funkcionisanja u odnosu na akademski i razvojni (lični) status. Iz ovih razloga UPCG za đecu razvija model podrške i namjerava da ga stavi u funkciju septembra 2021. Osnov mu je Protokol koji se fokusira na to da se identifikuje kako učenik funkcioniše u oblastima: Emocije, Ponašanje, Interakcija, Komunikacija, Učenje. U odnosu na to se definišu mjere rada i podrške (individualni pristup, tematizovani grupni oblici rada ili radionice, a sve da bi stekli umijeća da se u budućnosti uspješnije suočavaju sa izazovima. A na prvom mjestu kako se nositi sa emocijama; kako prevenirati rizično ponašanje, ostvariti konstruktivnu komunikaciju; razviti adekvatne tehnike učenja, obnoviti motivaciju, radne navike…
- Poznato je da su nastavnici, itekako morali da promijene i odnos, i pristup, i komunikaciju i značajno su sebe profesionalno i radno investirali u periodu pandemije. Kao i svi ostali imali su lično ili posredno suočavanje s posljedicama Covid 19. Uz to se očekivalo da uvijek budu spremni, na visina nastavnog zadatka iako se sve odvijalo u ambijentu epidemioloških mjera, koncepta distance koji mijenja relacije, nastavni proces, odnose. Zato je preprouka da nastavnici koriste princip realnosti, budu racionalni, organizovani, jasni, precizni, dosljedni, primjenjuju predvidiv, ciljani pristup, ali i budu otvoreni za podršku. Zbog toga UPCG za nastavnike od septembra nudi informativni-edukativni materijal, individualne i grupne forme rada koji će se odnositi na rad na sebi (prevladavanje stresa, komunikacija), rad s učenicima (razvojne karakteristike i potrebe, modeli i tehnike učenja i motivacije, prepoznavanje emocionalnih i ponašajnih izazova i postupanje prema njima).
- Porodica i podrška koju ona pruža je veoma značajna za rаzvoj i socio-psihološko zdrаvlje njenih člаnovа. Ta podrška je naročito važna u kriznim periodima, kada je porodica nosioc sigurnosti. Iako nauka svakodnevno donosi rješenja, izlaz, izvjesno je da će život sa Koronom potrajati još neko vrijeme. Kako bi iz krize izašli jači i bez posljedica, roditelji u ovom prelaznom periodu treba da prate život svoje porodice. Zato ćemo ukazati na kvalitetnu komunikacija unutar porodica uopšte i u kriznim situacijama; kako da roditelji prate promjene u ponašanju kod đece, utiču na njihove radne navike… U prvo vrijeme preporučljivo je da dogovorno naprave porodičnu organizaciju s jasnim planom, rasporedom, usaglašenošću i rutinama. Podsticati vrijednosti i vrline kod đece kao što su odgovornost, solidarnost, korišćenje provjerenih infotrmacija. Važno je znati da su roditelji model koji dijete oponaša, identifikuje se.
- U odnosu na opštu javnostUPCG će početi da nudiciljanetematske sadržaje u formi tekstova, instruktivne poruke u vezi sa postupanjem i kako se nositi sa psiho-socijalnim izazovima i efektima krize. Namjera UPCG je da promoviše psiho-socijalno zdravlje i ulogu psihološke struke. Želja je da javnosti ukažemo što je mentalno zdravlje, kako se prevenira I čuva, kakve izazove nosi kriza, a sve da bismo upravljali emocijama, komunikacijom, međusobnim ophođenjem…
Na ovaj način nudimo intervenciju, podršku i sa željom da stvorimo jednake šanse za rast i razvoj.
Konačno, pokušajmo svi zajedno:
- Da se otvorimo, osluškujemo i naučimo o sebi, svojim potrebama i radimo na sopstvenom rastu i razvoju,
- Da se otvorimo, osluškujemo i naučimo o drugima, njihovim potrebama i radimo u koristi mentalne dobrobiti, rasta i razvoja drugih,
- Da sarađujemo i razvijamo za sebe, za druge saosjećanje, toleranciju, solidarnost, podršku, odgovornost.
UPCG