O zadovoljstvu poslom možemo razmišljati iz različitih uglova, prije ili u toku trajanja zaposlenja, o opštem pojmu ili brojnim elementima koji ga čine, o značaju za samog pojedinca ili za organizaciju… Zadovoljstvo zaposlenih poslom je veoma značajno za funkcionisanje organizacije. Povezano je sa tri, za organizaciju važna ishoda – produktivnošću, apsentizmom i fluktuacijom. Zadovoljniji radnici su produktivniji, manje odsustvuju s posla i rijeđe napuštaju posao (Judge, Thoresen, Bono & Patton, 2001; Kohler & Mathieu, 1993; Koys, 2001). O značaju zadovoljstva za samog zaposlenog napisane su brojne studije, a i laička razmišljanja potvrđuju da su zadovoljni zaposleni zdraviji, samopouzdaniji, prijatniji za druženja, imaju bolju komunikaciju sa kolegama i nadređenima i brojne druge dobiti.
Zadovoljstvo onim što radimo zavisi od karakteristika posla, ali i od očekivanja koje osoba ima, zatim stavova osobe prema poslu i na kraju od same ličnosti.
Očekivanja umnogome zavise od toga na koji od tri moguća načina pristupamo onome što radimo: kao poslu, karijeri ili strasti. Ako radimo samo da bismo obezbijedili sredstva za život, posao doživljavamo kao nužno zlo. Sa ovakvim stavom zaposleni često imaju problema da motivišu sebe za rad, te im i posao pada teže od onih koji se svrstavaju u ostale kategorije. Situacija je nešto pozitivnija ukoliko osoba, onome što radi, pristupa kao svojoj karijeri, te je ne motiviše isključivo novčana nadoknada koja je, naravno, nužna za opstanak, već i status, mogućnost unapređenja i moć koju sa sobom pozicija donosi. Jedan broj zaposlenih, svrstava se u treću kategoriju, tj. grupu onih koji na posao gledaju kao na strast i kojima je on sam po sebi izvor zadovoljstva, a ne sredstvo za dolaženje do nečega drugog, bio to novac ili status.
Pored ekonomske, postoji i socijalna funkcija rada. Osoba se povezuje sa društvom, obezbjeđuje mjesto i socijalni položaj u društvu. Psiholozi humanističke orijentacije naglašavaju značaj rada kao izvora lične sreće i uživanja tako da nije ništa manje značajna ni psihološka funkcija – radom zaposleni razvija svoju ličnost i sposobnosti, stiče vještine i znanja, pronalazi smisao života.
Za karijernu orijentaciju, važno da prepoznamo što više faktora koji utiču na zadovoljstvo poslom. Među najvažnijim faktorima su poznavanje sebe, informacije o izazovnosti posla, različitosti, dinamičnosti posla i osjećaj svrhovitosti. Prvi korak u postizanju zadovoljstva poslom jeste poznavanje sebe. Zato se u karijernom vođenju i savjetovanju rade procjene i samoprocjene pojedinih aspekata ličnosti, vrijednosti, interesovanja i sposobnosti. Nemoguće je biti srećan i uspješan ukoliko nijesmo svjesni svojih prednosti i mana. Teško je biti zadovoljan radeći nešto za šta nemamo potrebne kvalitete. U takvim situacijama ljudi su skloni da okrivljuju sebe za nekompetentnost i značajno umanjuju svoje samopoštovanje. Umjesto toga, bolje je pronaći poslove koji zahtijevaju ono u čemu smo dobri i pronaći svoju poziciju u tome. Pored kompetencija, izuzetno je značajno poznavati sopstvene crte ličnosti i stil rada koji nam najviše odgovara.
Da li zadovoljstvo poslom možemo posmatrati jednodimenzionalno (holistički) ili višedimenzionalno (aditivni pristup)? U literaturi su prisutna oba koncepta.
Prvi pristup je holistički, koji zastupa stav da osoba ima jedno centralno osjećanje vezano za posao koje se ne dijeli na pojedinačne aspekte. Drugi pristup zadovoljstvu poslom je aditivni pristup koji ovaj konstrukt posmatra kao višedimenzionalni. Prema ovom pristupu zadovoljstvo poslom čini zadovoljstvo pojedinim aspektima posla – socijalni, kognitivni, konativni… Ono što osoba osjeća prema poslu je suma zadovoljstava pojedinim aspektima posla. To su aspekti poput plate, načina rukovođenja, odnosa sa saradnicima, mogućnostima napredovanja i slično. Ukupno zadovoljstvo osobe poslom je određeno svakim od pojedinačnih aspekata. Spektor (1997) je identifikovao devet aspekata posla značajnih za zadovoljstvo zaposlenih: plata, napredovanje, rukovođenje ili nadzor, beneficije, nagrađivanje, radne procedure, saradnici, priroda posla i komunikacija.
Zaposleni koji osjećaju da upravljaju izazovima u svom privatnom životu i vjeruju da mogu uticati na okolnosti i preokrenuti ih u svoju korist, uspješniji su u svom poslu i postižu bolje rezultate i lakše se prilagođavaju novonastalim okolnostima. Te osobe su i zadovoljnije svojim poslom od onih koje osjećaju da ne kontrolišu svoju karijeru.
Možemo zaključiti da je zadovoljstvo poslom uslovljeno kako karakteristikama posla, tako i osobinama ličnosti i, što je najvažnije, time na koji način su uklopljena ova dva faktora. Ukoliko osoba osjeća da u poslu može da koristi sposobnosti koje su kod nje zaista najrazvijenije i uspije da osmisli svoj posao, uspjeće i da pronađe način da posao organizuje tako da izbjegne monotoniju i poveća zadovoljstvo istim, na ličnu i dobrobit organizacije.
Zorica Minić