Za pravilan izbor profesije potrebno je uzeti u obzir individualne karakteristike osobe kako bi ih uskladili sa zahtjevima koje profesija postavlja osobi. Za samoostvarenje, u profesionalnom smislu, od velikog su značaja interesovanja, potrebe, i mogućnosti pojedinca. Abraham Maslov je napravio piramidu ljudskih potreba, hijerarhijski poređanih u pet nivoa, od najniže ka najvišoj.
U osnovi su fiziološke potrebe, pa slijede: potrebe: za sigurnošću, pripadnošću, uvažavanjem i samoostvarenjem. Kad se jedna potreba zadovolji, drugaa se nadovezuje na nju. Kada su ispunjene sve „osnovne“ potrebe, osoba ima želju za ličnim rastom – samoostvarenjem. Profesionalna sfera života sublimira sve potrebe.
Interesovanja predstavljaju stav osobe prema nekom predmetu, pojavi, aktivnosti, kao prema nečemu vrijednom i privlačnom. Takav stav shvata se kao aktivna kognitivna orijentacija osobe na ,,nešto” i individualna je psihološka osobina. Karakteriše je selektivni fokus na fenomene stvarnosti kroz pozitivan emocionalni odgovor koji je praćen intelektualnom kognitivnom aktivnošću. Što se tiče izbora profesije, interesovanja su pozitivan odnos prema određenoj oblasti rada, želja za znanjem i aktivnošću u tom pravcu. Sadržaj i priroda interesovanja direktno su povezani sa motivima i potrebama osobe, sa njenim ličnim karakteristikama. Jednoj osobi može biti zanimljiva neka knjiga, film, sport, a drugoj ne, jer su im interesovanja različita. Interesovanja se razlikuju: po sadržaju /oblasti (elektronika, književnost, muzika, tehnika, sport, zanati…); po širini (svestrano ili usko); po dubini (duboko ili površno); po trajanju (vremenski period). Što bi značilo da uz dubinsko i sistematično proučavanje nekog predmeta, objekta, duži vremenski period, interesovanja mogu postati stabilna.
Svijest o važnosti interesovanja u životu, naročito mlade osobe u adolescentnom dobu, je velika, jer podstiču na sticanje novih znanja, proširuju vidike i pomažu u savladavanju poteškoća i prepreka. Naime, periodi puberteta i adolescencije predstavljaju jednu od najkompleksnijih razvojnih faza u toku ljudskog života. Prvo što treba razumjeti jeste da su za mnoge adolescente očekivanja zbunjujuća – od drugih i od njih samih. Adolescenciju karakterišu i promjene u kognitivnom razvoju (razvoj mišljenja, pamćenja, rješavanja problema, donošenja odluka). Manifestuju se kroz preispitivanje, istraživanje, novi kvalitet učenja, sticanje profesionalnih vještina. Erikson u psihosocijalnoj teoriji kaže da je to period pravljenja planova i preuzimanja odgovornosti za vlastiti život. Mlada osoba nalazi se pred najtežim zadatkom da razriješi ambivalenciju u odnosu prema okolini i svijetu odraslih, da izgradi lični identitet, zasnovan na adekvatnoj integrisanosti u socijalnim grupama kojima pripada.
Kada na ovo nadovežemo i profesionalni i karijerni izbor tada se razvojni zadaci dodatno usložnjavaju. Mađutim, karakteristika eksperimentisanja, istraživanja, traganja mogu biti važni da se provjere sklonosti, interesovanja, sposobnosti. Tačnije, iskoristiti ova svojstva adolescencije za pravilnu profesionalnu orijentaciju, karijerno viđenje i savjetovanje. Naime, ne možemo znati da li nas nešto interesuje ili ne, dok ne probamo. Neka interesovanja iz djetinjstva kasnije mogu biti zanemarena, dok u adolescentnom dobu druga, atraktivna i poželjna. Zato treba dati mogućnost da osoba iskusi, oproba se i procijeni na kom su nivou interesovanja, kojim sposobnostima i mogućnostima raspolaže. Interesovanja, ako se ne razvijaju, mogu oslabiti ili potpuno nestati.
Jake želje, motivi, potrebe za određenim vrstama aktivnosti predstavljaju sklonost za bavljenje određenim zanimanjem. Ako su interesovanja izražena formulom „Želim da znam“, onda se sklonosti povezuju sa formulom „Želim da radim“. Npr. zanimati se za knjige o životinjama je jedno, ali naći zadovoljstvo u svakodnevnom radu i brizi o životinjama nešto sasvim drugo. U profesionalnom smislu postoje različite sklonosti: sklonost za rad s ljudima, sklonost za rad s tehnologijom, sklonost za rad sa biljkama i životinjama, sklonost ka umjetničkom radu, sklonost ka nauci… a manifestuju se i formiraju kroz aktivnost.
Postoji mnogo sličnosti između interesovanja i sklonosti, ali postoje i razlike. Na primjer, osoba pokazuje interesovanje za film, uživa u odlasku u bioskop, čita knjige o filmskoj umjetnosti, proučava biografije umjetnika, ali ne teži aktivnostima u polju kinematografije. Postoji interesovanje, ali nema sklonosti, i to su razlike koje je važno prepoznati. Najbolja opcija u situaciji profesionalnog izbora je kada su interesovanja i sklonosti međusobno usklađeni i nadopunjuju se.
Kada pokušamo da shvatimo i objasnimo zašto različite osobe, stavljene u iste ili približno iste radne uslove, postižu različite uspjehe, dolazimo do njihovih – sposobnosti i mogućnosti.
Pod sposobnostima se podrazumijevaju ona svojstva ličnosti od kojih zavisi uspješnost u obavljanju određenih aktivnosti. Odnose se na snalaženje u novim situacijama, kvalitet i brzinu reagovanja, povezivanja, rješavanja problema, koordinaciju, spretnost i motorno reagovanje, razlikovanje intenziteta i kvaliteta različitih vrsta čulnih draži. Okruženje kojem dijete pripada utiče na realizaciju njegovih razvojnih potencijala – naslijeđene anatomsko-fiziološke strukture se oblikuju pod uticajem društvene sredine, vježbanja i lične aktivnosti. Sposobnosti mogu biti: Kognitivne (učenje, pažnja, pamćenje, razumijevanje); Komunikacione (govor-jezik, način, oblik…); Socijalne (samostalnost, interakcija…); Motoričke (fina i krupna motorika, kretanje, orijentacija u prostoru, izdržljivost…); Senzorne (opseg, prijem, obrada…).
Specifične sposobnosti predstavljaju sistem svojstava koji pomažu u postizanju rezultata u određenoj oblasti rada. To su matematička sposobnost, muzička, umjetnička, tehnička, sportska…
Sami tim su sastavni dio ,,profesionalnog” dijela osobe i povezane su sa interesovanjima i sklonostima. Nisu ograničene na nečija znanja i vještine, ali se ogledaju u brzini, snazi, metodama i tehnikama ovladavanja njima. Za uspješno savladavanje neke aktivnosti neophodna je određena kombinacija individualnih sposobnosti. U tom kontekstu sposobnosti se posmatraju kao mogućnosti – individualna psihološka i fizička svojstva osobe od kojih zavisi uspješno izvođenje određene vrste aktivnosti.
Za racionalni izbor zanimanja i za vođeno karijerno savjetovanje potrebno je poznavati individualne karakteristike osobe (interesovanja, sklonosti, sposobosti i mogućnosti), poznavati zahtjeve zanimanja i utvrditi stepen njihovog preklapanja. Sposobnosti se formiraju i razvijaju u pravilno organizovanim odgovarajućim aktivnostima tokom života, pod uticajem obrazovanja i obuke. Pretpostavke od kojih se najčešće polazi su da svaka osoba ima individualne karakteristike koje je čine u manjoj ili većoj meri pogodnom za veći broj različitih zanimanja. Te osnovne postavke ključne za profesionalnu orijentaciju su:
Ljudi se razlikuju po svojim psihofizičkim svojstvima,
Različita zanimanja imaju različite zahtjeve,
Individualne karakteristike osobe značajne za uspjeh u jednom zanimanju, razlikuju se od karakteristika potrebnih u drugom zanimanju,
Neuspjeh u jednom ne znači nužno neuspješnost u drugom, a svakako ne u svim zanimanjima.
Alisa Dizdarević