Uticaj COVID-a – primjena mjera, prilagođavanje, razvoj u resktiktivnom okruženju – je višeslojan i sa njim će se mladi ljudi suočavati u narednim godinama i životim periodima.
Prije svega se misli na socijalni i emocionalni aspekt. Mladi ljudi su bili izloženi izolaciji, restikciji prije svega u odnosu na nastavu, druženje i interakciju. Mogućnosti da uče i razvijaju se su bile neuobičajene, limitirajuće u svakom pogledu. Bilo je izazovno prilagoditi se, a sačuvati sebe, naći prihvatljive, a zadovoljavajuće mehanizme nošenja sa izazovima, krizom. Izloženost tehnologiji, nedostatak “žive” komunikacije kao i veliki uticaj društvenih mreža doprinijeli su tome da se potrebe i želje mladih ljudi mijenjaju i prilagođavaju novonastaloj situaciji. Sa jedne strane su olakšali, omogućili koliko je to moguće da se održi razvojni kontrakt, učenje, ali sa druge strane preusmjerili potrebe, interakciju i socijalizaciju u drugačiji kontekst. Posebno se može očekivati da bude teško vraćanje u školski ritam, radne obaveze, očekvanja, a uzevši u obzir da su narušene radnenavike, disciplina, a možemo reći i kvalitet i količina znanja (izazov da se nadogradi novo gradivo).
Period tokom pandemije, izvjesno je vodio do posljedica koje se sa mogu naslutiti, ali, čini se, ne i do kraja sagledati. Psiholozi (IstraživanjeUNICEF i UPCG) zapažaju u značajnoj mjeri da mladi ljudi pokazuju anksioznost i simptome depresije, da je ugrožen socijalni i emocionalni aspect razvoja i života. U odnosu na to važno je kako i na koji način pomoći i podržati da se mladi ljudi suoče s izazovima i kako da ih rješavaju. Biće potrebna psihološka podrška, kao i podrška od strane porodice, prijatelja i društva u cjelini.
Može se očekivati da mladi ljudi ispoljavaju reakciju na krizu kroz probleme sa spavanjem, gubitak apetita, česte promjene raspoloženja, prisutan osjećaj tuge i usamljenosti. Razvojno očekivano, a podstaknuto krizom nerijetko nastaje preispitivanje života, društva, vrijednosti.
Kako su pravila nerijetko kolebljiva, nedosljedna, tako može doći i do bunta, ali i zbujenosti. A naročito kada se očeukuje učestala, a diskontinuirana adaptacije na ponovnu komunikaciju i fizički kontakt po povratku školskim, radim obavezama. Ovo je dodatno opterećeno i dalje prisutnim strahom od bolesti, strahom za svoj život i život dragih ljudi, kao i osjećaj anksioznosti i tuge. Zato smatramo da kod mladih treba podsticati da postanu upravo oni nosioci vrijednosti– disciplinovanost, odgovornost, briga o drugima, solidarnost.
Smatramo važnim da mladi ljudi budu ohrabreni i otvoreni za psihološku podršku.
Stoga šaljemo poruku mladim ljudima da je sasvim u redu tražiti pomoć, da se ljudi u većini suočavaju sa problemima i izazovima i za šta je važna psihosocijalna podrška.
Poruke koje mi kao psiholozi upućujemo su i:
- Uredu je prolazitikroz teške i izazovne situacije,
- Važno razumjeti sebe i svoja osjećanja, kada smo često tužni, kada imamo nesanice i gubitak apetita, podrška je neophodna
- U redu je i normalno da imaš neprijatna osjećanja – Suoči se sa strahom, nemirom, ljutnjom, stresom, deprimiranišću – Ne stidi se emocija. Nazovi emocije pravim imenom.
- Nekada se može pomoći drugu, drugarici, porodici samim prisustvom, saosjećanjem.
- Misli u sadašnjosti. Ne idi previše u budućnost, ne bavi se onim što ne možeš da kontrolišeš. Misli o onome na što možeš, a ne o onome na što ne možeš da utičeš.
- Misli o činjenicama. Ne pretjeruj s ogromnim brojem informacija, posebno neprovjerenih.
- Uoči s kojim situacijama i mislima su povezana tvoja osjećanja.
- Ne moraš da se dokazuješ rizičnim ponašanjem – sagledaj za i protiv opcije pri donošenju odluka i pravljenju izbora.
- Pokušaj da nadoknadiš gradivo koje ti se čini da nije u prethodnom period adekvatno usvojeno – napravi male sažetke
- Napravi sebi mali raspored kao da imaš sportski turnir – obaveze postavi kao male utakmice – nagrađuj sebe kao da osvajaš medalje – stepenicu po stepenicu, četvrtina finala, polu-finale, finale…
- Relaksiraj se, vježbaj, slušaj muziku, radi stvari koje voliš.
Danijela Femić, psihološkinja